Kanadski sud provodi izjavu o kineskoj građanskoj nagodbi/presudu o posredovanju 2019

Ključni dijelovi:

U travnju 2019., žalbeni sud Britanske Kolumbije u Kanadi potvrdio je prvostepenu presudu o izvršenju kineske izjave o građanskoj nagodbi (Wei protiv Lija, 2019. BCCA 114).
Postoje tri uvjeta da bi strana presuda bila priznata i ovršna u Britanskoj Kolumbiji, naime: (a) strani sud je imao nadležnost nad predmetom strane presude; (b) je strana presuda konačna i konačna; i (c) nema dostupne obrane.
Kanadski sudovi nisu ispitivali prirodu izjave o građanskoj nagodbi. Sudovi su ga nazvali 'Papirom o građanskom posredovanju' i uzeli ga kao ekvivalent kineskoj presudi.
Prema kineskom zakonu, izjave o građanskoj nagodbi daju kineski sudovi nakon dogovora o nagodbi između stranaka i uživaju istu izvršnost kao i sudske presude.

U veljači 2017. Vrhovni sud Britanske Kolumbije donio je odluku o izvršenju izjave o građanskoj nagodbi (na kineskom: 民事调解书, koja se ponekad prevodi kao "Presuda o građanskoj medijaciji" ili "Papir o građanskoj medijaciji") koju je donio lokalni sud u Provincija Shandong, Kina (vidi Wei protiv Meia, 2018. BCSC 157).

Sudsku presudu kasnije je potvrdio Žalbeni sud Britanske Kolumbije u travnju 2019. (Wei protiv Lija, 2019. BCCA 114).

I. Činjenice i postupci u Kini

G. Tong Wei ("G. Wei"), trgovac ugljenom s prebivalištem u Tangshanu, provincija Hebei, Kina. Napravio ih je nekoliko krediti Tangshan Fenghui Real Estate Development Co. Ltd. ("Tvrtka") od 2010. do 2012. g. Zijie Mei ("g. Mei") i gđa. Guilian Li ("gđa. Li") bili su dioničari i izvršni direktori pozicije u Društvu. Oni svaki garantiran Pozajmice gospodina Weija tvrtki. Gospodin Mei i gospođa Li su muž i žena.

Od tada, budući da su Tvrtka i bračni par propustili otplatiti zajmove i poštovati jamstva, g. Wei je pokrenuo tužbu protiv Kompanije, g. Mei i gđe Li (zajedno, "kineski optuženici") pred Srednji narodni sud u Tangshanu ("Sud u Tangshanu").

14. ožujka 2014. sud u Tangshanu održao je medijacijski sastanak prije saslušanja. Gospođa Yajun Dong (Ms. Dong), zaposlenica Društva, zastupala je kineske optuženike u svim pravnim postupcima. Tijekom postupka medijacije, gospođa Dong je kontaktirala g. Meija telefonom kako bi ga pitala za njegovu namjeru posredovanja, te je g. Meiju pročitala sporazum o posredovanju prije nego što je sporazum o posredovanju postignut. Gospodin Mei uputio je gospođu Dong u pozivu da prihvati ugovor o posredovanju.

Sukladno tome, 21. travnja 2014. sud u Tangshanu izdao je izjavu o građanskoj nagodbi, predmet br. (2014.) Tang Chu Zi br. 247((2014.)唐初字第247号) sa sljedećim relevantnim uvjetima:

(i) Tvrtka mora izvršiti paušalnu uplatu od 38,326,400.00 CNY ("Glavni dug") gospodinu Weiu prije 14. lipnja 2014., a taj iznos uključuje glavnicu i kamate zaostalog duga, likvidirane štete, ekonomske gubitke i sve drugi troškovi;

(ii) Ako Tvrtka ne izvrši punu uplatu prije 14. lipnja 2014., preostali iznos Glavnog duga podliježe kaznama za neizvršenje računa u iznosu od 0.2% preostalog iznosa za svaki dan u kojem preostali iznos ostaje nepodmiren; i

(iii) Gospodin Mei i gospođa Li zajednički su i pojedinačno odgovorni za gore navedene obveze plaćanja. U ožujku 2017. trojica optuženih podnijela su zahtjev Visokom narodnom sudu u Hebeiju ("Sud u Hebeiju") za ponovno suđenje iz sljedećih razloga:

(i) Kada je postignut prijedlog medijacije i sud u Tangshanu dao Izjavu o građanskoj nagodbi u skladu s tim, iako je postojala punomoć prema kojoj je gđa Li ovlastila gđu Dong da sudjeluje u medijaciji i prihvati sporazum o medijaciji, gđa Li je tvrdila da nije znala za takvo ovlaštenje i da ga nije osobno dala; i

(ii) Gospođa Li je u to vrijeme živjela u Kanadi, tako da je ovlaštenje koje je izdala izvan Kine trebalo biti ovjereno kod javnog bilježnika prije nego što je postalo valjano. Međutim, odobrenje koje je primio sud u Tangshanu nije prošlo ovu proceduru i stoga je bilo nevažeće.

Sud u Hebeiju smatrao je da je punomoć imala osobne pečate gospodina Meia i gospođe Li, koji su bili muž i žena. G. Mei se nije protivio autorizaciji gđe Dong, dok je gđa Li tvrdila da nije znala za autorizaciju i da ju nije osobno odobrila, ali njezina tvrdnja nije bila u skladu sa zdravim razumom. Osim toga, nakon što je Izjava o građanskoj nagodbi stupila na snagu, gospođa Li je izdala i punomoć za imenovanje gospođe Dong kao svog agenta u fazi izvršenja, koju je gospođa Li vlastoručno potpisala. To je dodatno dokazalo da je gospođa Li bila svjesna ovlaštenja gospođe Dong u vrijeme sklapanja sporazuma o nagodbi.

Iako gospođa Li živi u Kanadi, ona je kineska državljanka i zahtjev za izdavanje punomoći izvan zemlje ne vrijedi.

Sukladno tome, sud u Hebeiju odbacio je zahtjev za ponovnim suđenjem.

Budući da Izjava o građanskoj nagodbi nije u potpunosti provedena, tužitelj, g. Wei, pokušao je podnijeti zahtjev za izvršenje ove kineske Izjave o građanskoj nagodbi u Britanskoj Kolumbiji, Kanada.

II. Zabrana kanadske Mareve (nalog za zamrzavanje)

U veljači 2017., nakon saznanja da tuženici, g. Mei i gđa. Li, posjeduju nekretnine u Britanskoj Kolumbiji, Kanada, g. Wei, tužitelj, podnio je zahtjev Vrhovnom sudu Britanske Kolumbije ("Vrhovni sud BC") za Mareva Nalog za zabranu (nalog za zamrzavanje).

Dana 3. veljače 2017., Vrhovni sud BC izdao je g. Weiju zabranu Mareva za oduzimanje 20.5 milijuna dolara imovine u vlasništvu g. Mei i gđe Li u Kanadi, uključujući dvije vile i farmu.

Nakon toga, g. Wei je podnio zahtjev Vrhovnom sudu Britanije za izdavanje naloga za provođenje kineske izjave o građanskoj nagodbi.

III. Prvostupanjski postupak u Kanadi

U prvostupanjskom postupku (suđenje po skraćenom postupku), Vrhovni sud Britanske Kolumbije ispitao je prihvatljivost kineskih sudskih dokumenata i obratio se na tri uvjeta da strana presuda bude priznata i ovršna u Britanskoj Kolumbiji, naime:

(a) strani sud je imao nadležnost nad predmetom strane presude;

(b) je strana presuda konačna i konačna; i

Prilikom ispitivanja uvjeta a)-nadležni strani sud, vrhovni sud Britanske Kolumbije utvrdio je da je "kineski sud imao nadležnost nad predmetom", s obzirom da postoji "stvarna i značajna veza" između tužbe i kineskog suda.

Zahtjev b)-pravomoćnost također je ispunjen, jer kao što je primijetio Vrhovni sud BC-a, prema Zakonu o građanskom postupku Narodne Republike Kine nije moguća žalba jer je kineska izjava o građanskoj nagodbi nalog o pristanku na temelju posredovane nagodbe.

Što se tiče trećeg zahtjeva, Vrhovni sud Britanske Kolumbije dao je navesti dostupne obrane, uključujući da kineske presude nisu bile u skladu s prethodnom presudom; dobiveni su prijevarom; temeljili su se na stranom kaznenom, poreznom ili drugom javnom pravu; ili je postupak vođen na način suprotan prirodnoj pravdi. Nakon analize, Vrhovni sud BC-a je gore utvrdio da se nijedna od tih obrana ne odnosi na činjenice ovog slučaja.

Dana 1. veljače 2018., Vrhovni sud Britanske Kolumbije presudio je da se izvrši kineska izjava o građanskoj nagodbi.

IV. Drugostupanjski postupak u Kanadi

U žalbi na nalog prema kojem su tuženici solidarno i pojedinačno odgovorni platiti dug prema tužitelju prema kineskim presudama plus kamate po efektivnoj godišnjoj stopi od 60 posto, optužena gospođa Li je navodna sutkinja pogriješila kada je zaključila da postupak za dobivanje kineskih presuda nije prekršio prirodnu pravdu , te nominalno odvajanjem kamatne stope koja se duguje prema kineskim presudama s efektivne godišnje stope od 73 posto na najveću dopuštenu godišnju stopu prema č. 347. Kaznenog zakona.

Dana 9. travnja 2019., prizivni sud Britanske Kolumbije odbacio je žalbu u cijelosti, uz obrazloženje da tuženik nije pokazao da su kineske presude dobivene kršenjem minimalnih standarda poštenja. Sudac nije pogriješio u primjeni koncepta fiktivnog razdvajanja iz predmeta Transport v. New Solutions (SCC, 2004.) na kineske presude.

V. Naši komentari

Zanimljivo je primijetiti da kada se kineska izjava o građanskoj nagodbi podnese za priznanje i izvršenje u Kanadi, kanadski sudovi nisu doveli u pitanje prirodu izjave o građanskoj nagodbi. Prvostupanjski sud ga je nazvao 'Papir za građansko posredovanje' i bez imalo oklijevanja uzeo ga kao ekvivalent kineskoj presudi. Drugostupanjski sud je slijedio modu u drugom stupnju.

U lipnju 2022. godine Vrhovni sud Novog Južnog Walesa u Australiji presudio je da prizna dvije kineske izjave o građanskoj nagodbi, gdje su se izjave kineske građanske nagodbe smatrale 'stranim presudama' prema australskom zakonu.

Vjerujemo da je ova praksa ispravna i da je treba slijediti u drugim stranim zemljama, jer prema kineskom zakonu, kineski sudovi daju izjave o građanskoj nagodbi nakon dogovora stranaka o nagodbi i uživaju istu izvršnost kao i sudske presude.

Povezani post: